1.58Kpregleda
Il Commendatore je kompaniju pod znakom Propetog konjića vodio očinskom rukom, istovremeno blagom i autoritativnom.
Enzo Ferrari, danas se, gotovo trideset godina nakon smrti, nerijetko u medijima pokazuje kao beskrupulozni manipulator kome nije bilo stalo do života vlastitih vozača i koji je mijenjao i njih i tehničko osoblje hirovito, po ličnom nahođenju. Ni jedno ni drugo nije tačno, znatno je veći broj tehničara i konstruktora napravio karijeru u Maranellu nego otišao zbog svađe s Commendatoreom. Ono što, međutim, zadivljuje, i što je nesumnjivo jedan od temelja današnje snage ove kompanije, Enzov je odnos prema radnicima.
Od direktora do čistačice, gazda je uvijek, do smrti, kažu, poznavao svakoga po imenu, znao osnove o porodičnoj situaciji, problemima… I uvijek samoinicijativno uskakao pomoći – nebrojeni su primjeri radnika kojima je Ferrari pomogao u, recimo, školovanju ili liječenju bolesne djece. Ta bi djeca nerijetko kasnije, po završetku školovanja takođe dobila posao u Ferrariju, nije nimalo neobično ondje vidjeti već drugu ili treću generaciju iste porodice. Taj je pristup kompaniji kao velikoj porodici temelj i današnjih odnosa u Ferrariju, ma koliko duh male porodične manufakture u međuvremenu evoluirao u visokotehnološku kompaniju globalne prepoznatljivosti i načina funkcionisanja.
I dalje je velika većina zaposlenih ponosna što radi baš u Ferrariju i spremna pridonijeti uspjehu ličnim zalaganjem, raditi poput konja za uspjeh propetog konjića – što je bila i ostala osnovna strategija uspjeha na ma kojem polju. Stoga ne čudi da je upravo ova kompanija već godinama kontinuirano na ili pri samom vrhu svih relevantnih lista najpoželjnijih svjetskih poslodavaca, ne samo u automobilskoj branši.
autoportal.hr
Dodaj komentar
