1.46Kpregleda
Prva upotreba vozačkog ogledala, retrovizora, pripisuje se Rayu Harrounu, pobjedniku prvog izdanja najspektakularnije svjetske trke.
U samim počecima razvoja automobili nisu imali mnogo od opreme koju danas uzimamo zdravo za gotovo. Posebno se to odnosi na sigurnosne elemente, rani automobili gotovo da i nemaju kočnice, a sve do dvadesetih godina prošlog stoljeća mnogi su tvrdili kako su kočnice na zadnjim točkovima nepotrebne, pa čak i opasne! Još je manje paćnje posvećivano pregledu događaja iza vozila, po tradiciji konja i kola informacije o stanju iza vozača mogle su se dobiti samo okretanjem glave. No povećanjem brzine automobila pojavila se i potreba za bržim i manje opasnim načinom procjenjivanja situacije.
Dorothy Levitt je već 1906. savjetovala vozačice da uvijek pri ruci imaju ogledalce, povremeno ga podignu i provjere situaciju iza sebe. No prva sigurno zabilježena upotreba ‘retrovizora’ zabilježena je u 1911. i zbila se na inauguralnoj trci za 500 milja Indianapolisa. Pravila su propisivala da mora nastupiti i suvozač, čiji je glavni zadatak bio da prati stanje na stazi i obavještava vozača. No Ray Harroun, jedan od najvećih američkih vozača onog vremena, koji se vratio iz penzije samo za Veliku trku, došao je sam, a na njegovom se automobilu nalazio neobičan dodatak, vozačko ogledalo.
Harroun je u žutom Marmonu odnio pobjedu u trci, nakon što su mu sudije na jedvite jade dopustile da startuje, vidno demonstrirajući praktičnu primjenjivost novotarije. Automobili su oko 1914. počeli biti opremani ogledalima, no Harroun nije previše trčao za pronalazačkom slavom, skromno priznajući da je ideju preuzeo od neke konjske zaprege, koju je vidio nekoliko godina ranije.
autoportal.hr
Dodaj komentar
