2.25Kpregleda
Daimleru omogućio slavu, unaprijedio Ottov motor i konstruisao prvi Mercedes, pa ostao u sjenci
Jedno od najvećih imena svjetske autoindustrije, po mnogima najveći konstruktor automobilskih motora, imao je nesreću što je radio u sjenci Gottlieba Daimlera. U istoriju je ušao kao prvi čovjek koji je vozio motocikl – bilo je to 1885., kad je provozao prvi Daimlerov drveni dvotočkaš s motorom – prešao je 3 km od Cannstatta to Untertürkheima, postigavši brzinu od 12 km/h. Konstruisao je 1900. potpuno novi automobil, koji će ponijeti najslavnije ime u automobilskoj istoriji – Mercedes, po 10-godišnjoj kćeri bogatog mađarsko-češkog preduzetnika jevrejskog porijekla. Maybach je tada stekao glas najboljeg konstruktora sportskih automobile na svijetu.
Wilhelm Maybach je rođen 9. februara 1946. u Heilbronnu. Kao 9-godišnjak se s porodicom preselio u Stuttgart te 1856. ostaje bez majke, a 1959. bez oca. Već kao 15-godišnjak počeo je raditi u industrijskom dizajnu, na visokoj školi u Reutlingenu i sa 19 godina postao konstruktor motora s unutarnjim sagorijevanjem. Počeo je 1869. raditi u fabrici teških lokomotiva. Karijera mu je krenula prema vrhu 1972., kad je postao glavni projektant u fabrici plinskih motora Deutz AG, u kojoj su radili Nikolaus Otto, jedan od vlasnika, i Gottlieb Daimler. Otto je 1976. patentirao motor s unutarnjim sagorijevanjem, koji je radio u četiri takta, a Maybach ga je sljedeće godine unaprijedio i 1882. napravio prvi mali benzinski motor.
Iskorak je uslijedio 1885., kad je konstruisao prvi rasplinjač (karburator), koji je omogućio povećanje brzine okretaja motora s unutrašnjim sagorijevanjem, sa 120 do 180/min, na 600/min, te bitno povećanje specifične snage. To je motoru osiguralo performanse koje su Daimleru 1892. omogućilo proizvodnju prvog automobila. Zajedno s Daimlerom je 1900. osnovao kompaniju Daimler Motoren Gesellschaft (DMG), a talenat je potvrdio 1894., kad je napravio prvi motor s bregastim vratilom za pogon ventila razvodnog mehanizma, prvim rasplinjačem i cilindrima izlivenim u bloku motora. Posebno važna inovacija bila mu je rashladni sistem sa cijevnim, a potom saćastim hladnjakom i ventilatorom, što je omogućilo dodatno povećanje snage.
Maybach je licence za svoje motore prodao 1890. francuskim kompanijama Panhard & Levassor i Peugeot, 1891. američkoj kompaniji Steinway, 1896. britanskoj kompaniji Daimler Motor Company i 1899, austrijskoj Austro-Daimler. Sljedeća je inovacija bio 6-cilindarski motor iz 1903., za trkačke automobile, kojeg je ubrzo prilagodio za avione i opremio dvostrukim paljenjem. Maybach se uskoro proslavio motorima za vazdušne brodove – Zeppeline i avionske motore. Za velike uspjehe 1916. je dobio je počasni doktorat tehničkog univerziteta u Stuttgartu. Nakon Prvog svjetskog rata Njemačkoj je zabranjeno da proizvodi avionske motore te Maybach počinje s proizvodnjom brzohodnih dizelskih motora za željeznice i brodove.
Na salonu u Berlinu 1921. predstavio je svoj prvi automobil W3, koji je sa 6-cilindarskim motorom postizao 105 km/h, a 1927. i model W5, koji je postizao 135 km/h. Maybach je 1929. napravio prvi njemački V12 automobilski motor. Premda umire 1929., kompanija Maybach-Motorenbau GmbH (osnovana 1909.) se do 1940. profilisala u proizvođača najluksuznijih njemačkih automobila, koji su konkurisali Rolls-Royceu. Proizvodnju 2002. obnavlja tadašnji DaimlerChrysler modelima 57 i 62, luksuznim verzijama Mercedesa S-klase. Uspjeh je bio ispod očekivanja te će se proizvodnja automobila Maybach službeno ugasiti početkom sljedeće godine.
autoportal.hr
Dodaj komentar
