Leteći automobili

James Bondovski pristup pretvaranja automobila u avion sve je samo ne naučna fantastika. Gotovo u isto vrijeme kada su braća Wright realizovala svoj san, počeli su prvi pravi pokušaji stvaranja jedinstvenog saobraćajnog sredstva, automobila, koji će u slučaju potrebe i poletjeti. Za transformaciju vozila obično je potrebno svega nekoliko minuta, što uključuje izvlačenje krila i namještanje propelera. Sve vizije saobraćaja, koje su tokom 20. vijeka prizivale novi milenijum, uključivale su bogat saobraćajni sistem na nebu, sastavljen uglavnom od letećih automobila. Ne možemo reći da se to baš i dogodilo, ali smo tome bliže nego ikada. Vozila postoje, uglavnom u prototipnoj i konceptnoj fazi, ali i u slobodnoj prodaji. Protivnici letećih automobila uvijek će vam istaknuti nekoliko razloga protiv njihovog korištenja. Prvo, osoba uz vozačku dozvolu mora posjedovati i pilotsku licencu, što nije niti lako niti jeftino. U slučaju kvara, automobil možete parkirati sa strane, a ako ste u letu, nemate taj luksuz. Leteći automobili mogu letjeti samo u toku dobrih vremenskih uslova, kompromisna građa pogoršava letne karakteristike i povećava potrošnju. Obradili smo dvadesetak istorijskih i savremenih modela koji su više ili manje uspješno poletjeli, a nisu svi uspješno i sletjeli.

1917.Curtiss Autoplane

Glenn Curtiss smatra se ocem letećeg automobila. Njegov aluminijski Autoplane imao je krila raspona 12,2 metara, pokretao ga je propeler sa četiri kraka, a zapravo nikad nije letio, već je samo uspješno poskakivao.

1937. Waterman Aeromobile

Razvio ga je Waldo Waterman, a riječ je o hibridu aviona tipa Studebaker i automobila. Imao je tri točka, propeler sa četiri kraka te motor snage 100 KS. Krila su se mogla odvojiti, a projekt je finansijski propao.

1937. Gwinn Aircar

Više avion nego automobil, Aircar je razvio Joseph M. Gwinn, koji nije imao kormilo. Pokretao ga je motor snage 95 KS. Poslije godinu dana i dva proizvedena primjerka, projekt je napušten nakon nesreće sa dvije žrtve.

1940. ConvAirCar

Pravi primjerak letećeg automobila imao je odvojiv trup i krila, za letenje je koristio redni šestak sa 190 KS, a za kretanje po tlu vazdušno hlađeni Crossley sa 25 KS. Letio je brzinom od 201 km/h, a koštao je u to doba 1500 USD. Razvoj je prekinut nakon tragičnog pada trećeg proizvedenog primjerka.

Ford Levacar Mach I iz 1959.

U 1950-im vožnju klasičnim automobilom s gumama na zemlji počeli su smatrati staromodnom. Upravo zbog toga Ford je osmislio koncept Levacar Mach 1, u kojem je predvidio da će ovakva vozila biti skora budućnost, baš kao što je i Model T donio revoluciju u svoje vrijeme. Izgledao je ‘svemirski’. Koristeći tri propulzora, unutar posebne vazdušne komore, mogao je levitirati nekoliko centimetara iznad površine tla. Fordovi su inženjeri predvidjeli da će se moći kretati brzinom do 800 km/h.

1946. Fulton FA-2 Airphibian

Svega pet minuta bilo je potrebno za demontažu krila, repa i propelera da se avion pretvori u automobil. Letio je brzinom od 193 km/h, a vozio 50 km/h. Imao je 150 KS i redni šestak.

1949. Aerocar I (N4994P)

Najpoznatiji leteći automobil mogao je letjeti i voziti po cesti bez dodavanja ili uklanjanja dijelova. Letio je 193 km/h, a proizvodnju u režiji Forda spriječila je naftna kriza.

1953. Bryan Autoplane

Autor je uspješno realizovo čak tri verzije ovog modela, da bi u toj trećoj i sam poginuo na aeromitingu. Pokretao ga je Continentalov motor snage 40 KS. Prikupio je 70 sati leta.

1958. Avro Canada VZ-9 Avrocar

Prvi leteći automobil, razvijan za vojsku, rezultat je istraživanja kanadskih i britanskih vojnih stručnjaka. Ovaj leteći tanjir pokretala su tri turbomlazna motora Teledyne CAE J69.

1965. SkyCar XM-2

Legendarni Paul Moller potrošio je više od 70 miliona dolara na životni san u kojem je htio stvoriti leteći automobil. Model XM-2 nije otišao dalje od prototipa.

1973. AVE Mizar

Dodavanje dijela trupa i krila modela Cessna 337 na Ford Pinto, na kraju se nije pokazalo kao dobra ideja, što je glavom platio izumitelj u nesreći u kojoj je otpalo desno krilo.

Prvi patent iz 1841.

William Samuel Henson i John Stringfellow vlasnici su prvog patenta kojim su zaštitili koncept letećeg automobila još davne 1841. Dvojac ipak nije uspio konstruisati funkcionalnu verziju ovog aviona za jednu osobu, a planiran raspon krila iznosio je čak 45 metara.

1990. Sky Commuter

Bivši radnik Boeinga, Fred Baker, pokrenuo je razvoj malog VTOL aviona koji je trebao imati cestovne mogućnosti. Pokretao ga je turbobenzinski motor koji je pogonio tri propelera, a posljednji prototip prodan je na eBayu za 80.000 funti.

2012. Sokol A400

Branko Sarh, nekadašnji radnik Boeinga i Airbusa, predstavio je koncept koji je zasnovan na Chevrolet Corvette. Trebao bi letjeti brzinom od 180 km/h, krila su teleskopska, a propeler se automatski smiješta u prtljažnik.

2000. SkyRider X2R

Macro Industries ima model Skyrider XR2, novi VTOL avion, koji se uklapa u NASA-inu viziju vozila za vazdušne autoceste budućnosti. Imaće ugrađen softver koji će omogućiti autonomno letenje, a procijenjena cijena biće milion dolara.

2009. Samson SwitchBlade

Kalifornijska firma predstavila je ovaj model koji je zamišljen da se prodaje u dijelovima, s ciljem da ga kupci, amateri zaljubljenici, sami slažu. Pogoni ga 4-cilindarski avio motor Suzuki Hayabusa koji razvija 170 KS. Leti brzinom od 320 km/h, a po zemlji može ići 160 km/h. Uz pilota prima još jednu osobu i 20 kg prtljaga.

2014. AeroMobil 3-0

Slovački prototip namijenjen je bogatim jetsetterima koji vole brzu cestovnu vožnju, a istovremeno su ljubitelji visina. Razvoj traje od 1990. (1.0), a u proizvodnju će aktuelna verzija 3.0. Koristi kompozitne materijale, pokreće se 4-cilindarskim benzincem Rotax snage 100 KS, može letjeti brzinom 200 , a na cesti dostiže 160 km/h. Domet iznosi 700 km, tokom vožnje troši 7,5, a u letu 15 litara na sat.

2003. Skycar M400

Nakon pedeset godina i nekoliko više ili manje uspješnih prototipova, Paul Moller napokon misli da je na pravom tragu. Više od stotinu miliona dolara stajao je razvoj ovog modela, koji pokreću četiri wankelova motora (po 102 KS), direktno spojena na četiri propelera. Putem dvije ručica korisnik će odabrati manevar koji želi, a za sve ostale radnje pobrinut će se sam avion.

2007. Xplorair PX200

Francuska vojska finansira razvoj VTOL aviona (za vertikalno polijetanje) koji još uvijek nije otišao dalje od koncepta. Pogoni ga mlazni motor nepoznatog potiska, koji mu omogućava dolet od 500 km, te brzinu letenja od 200 km/h. Zanimljiva je i potrošnja koja iznosi 18 l/h. Prvi let konceptnog prototipa najavljen je za AirShow u Parizu 2017., a u prodaji se očekuje 2020.

2006. Terrafugia Transition

Prvo vozilo, koje je dozvolu za korištenje tražilo i dobilo od regulatornih tijela za vazdušni i cestovni promet, model Transition, svoj probni, uspješan let obavio je 2009. Na cesti može voziti brzinom od 110 km/h, dok je najveća brzina leta 172 km/h. Koristi običan benzin poput auta, uz autonomiju u zraku od 787 km. Pogoni ga motor Rotax od 100 KS, a propeler je promjera 1,7 m.

2012. Pal-V-On

Proizvod holandskih inženjera zapravo se odnosi na hibrid žirokoptera i automobila, odnosno motocikla. Pogoni ga motor snage 218 KS. Predviđen je za dva putnika, masa mu je 680 kg. Prošle je godine objavljeno da će po uspješnom testiranju biti proizvedeno 45 primjeraka, uz cijenu od 400.000 eura. Najveća brzina iznosi 180 km/h, autonomija u zraku 500 km, a na cesti čak 1200 km.

2008. Maverick Flying Car

Maverick je model koji je hibrid automobila i motornog paraglidera. Namijenjen je za dvije osobe, a pokreće ga modifikovani motor Yamaha YZF-R1 snage 141 KS, koji mu omogućava brzinu naleta od 232 km/h te dolet od 322 km. Najveća visina do koje može doprijeti je čak 4572 metra. Kao automobil, takođe nije loš. Do stotke ubrzava za 4,2 s, a sa rezervoarom od 35 litara može preći 640 km.

autoportal.hr