4.5Kpregleda
Ponekad, u automobilskoj industriji, dešava se da se pojave modeli, koji, imaju sve šanse za veliki uspjeh ali, iz nekog razloga, ne uspiju da ga ostvare.
Upravo to se desilo i Alfa Romeo Montrealu … Šezdesetih godina prošlog vijeka, Alfa Romeo je bio na vrhuncu uspjeha, kako na tržištu tako i na trkačkim stazama. Linija modela koji su nosili slavno ime bila je svježa i tehnički napredna i po tome jedinstvena na tadašnjim putevima, dok su trkački automobili, pogotovo u klasi prototipova bili nepobjedivi. Upravo ti modeli kao što su T33 Stradale ili T33/3 su dugo privlačili Alfine konstruktore, tražeći načina da se pojave u nekom velikoserijskom obliku. Ipak, ono što je bilo najvrijednije kod te serije trkača je bio motor.
Riječ je o potpuno aluminijumskom V8 agregatu koji se pojavljivao sa dvije ili tri litre zapremine i koji se na trkama pokazao kao izuzetno pouzdan i snažan. U vrijeme svog predstavljanja (sredina 60tih godina), taj agregat je bio jedan od najnaprednijih na svijetu. Ugradnja u neki od postojećih modela (GTV Junior) nije bila izvodljiva, a Alfa se našla u situaciji gdje je imala vrhunski pogon, ali ne i auto u kome bi se on nalazio. Medjutim, prst sudbine se pojavio u obliku poziva Alfa Romeu da stvori koncept vozilo u čisto reklamne svrhe povodom izložbe Montreal Expo 1967 godine koja se održavala u tom kanadskom gradu.
Pošto ovo nije bio projekat od velike važnosti za fabriku, posao je prepušten Marcelu Gandiniju i dizajnerskom studiju Bertone koji su u kratkom roku napravili prototip sa tim nazivom i centralno postavljenim aluminijumskim V8 motorom. Linije automobila bile su svježe i nove, ali su veoma podsjećale na Lamborghini Miuru koja je predstavljena samo dvije godine ranije i koja je takođe bila djelo Bertone studija.
Tokom rada na konceptu, inžinjerima Alfe je postalo jasno da je upravo to automobil koji bi mogao da ima njihov cijenjeni V8 agregat i od prvog dana razvoj koncepta je tekao tako da se stvori model koji bi kasnije mogao i da uđe u proizvodnju. Zbog toga, korišćeno je mnogo postojećih i serijskih djelova mehanike, dok je se karoserija prototipa vrlo malo razlikuje od potonjeg produkcijskog modela. Poslije očekivano dobrog prijema na pomenutoj izložbi 1967. godine, prototip je brzo vraćen u Italiju i počele su pripreme za produkciju. Iako je osnovni oblik bio poznat, razvoj komponenti je tekao u dva pravca, prvi je bio razvoj platforme, a drugi usklađivanje, rasnog trkačkog motora za svakodnevnu, civilnu, upotrebu.
Na kraju, iskorišćena je šasija modela Giulia, tadašnje limuzine srednje klase. Ova odluka značila je da serijski model ima konvencionalno postavljen motor (iznad prednje osovine – pogon nazad), a ne centralno kao što je bio slučaj sa istoimenim konceptom. Ipak, u želji da se pojeftini i ubrza razvoj, prihvaćeno je i rešenje zadnjeg ogibljenja sa Giulie koje nije bilo nezavisno i time je bilo ipak neodgovarajuće sportskom automobilu te snage. Ostaje nejasno zašto se Alfa nije potrudila oko tog dijela i nije ugradila nezavisno vješanje ili De Dion sistem kao kod kasnijih modela. Iako je zadnji diferencijal mogao da se pohvali LSD sistemom, kruta osovina bacala je sijenku na ostala tehnička rješenja. Na polju pogona, aluminijumski V8 je dobio zapreminu od 2.6 litara i modifikacije u cilju veće upotrebljivosti. Za razliku od svojih trkačkih srodnika, umjesto multi karburatorskog “set up-a“ dobio je Spice mehaničko ubrizgavanje goriva koje će se kasnije pojaviti na još nekim Alfini modelima. Snaga koju je ovako podešen agregat razvijao je 200 ks pri 6,500 obrtaja u minuti. Kako se datum prezentacije približavao, uprava kompanije je bila sve nervoznija i nestrpljivija.
Inžinjerima je naloženo da, što prije, pripreme Montreal za proizvodnju, a da u enterijeru iskoriste već postojeće elemente, radi što veće uštede i manjka vremena za razvoj. Svjetlost dana, Alfa Romeo Montreal je ugledala 1970 godine. Iako je bila reč o nesumnjivo novom, brzom i lijepom automobilu, datum njegovog rođenja, poklopio se sa početkom unutrašnjih problema u Alfi, kako finansijskih tako i upravnih. Obzirom da je tada Alfa Romeo bio u rukama Italijanske vlade, borba oko mjesta u vrhu kompanije je bila veoma izražena.
Sve je ovo najviše uticalo na sam automobil i Montreal nije dobio prezentaciju kakvu zaslužuje, a inicijalni marketing skoro da nije ni postojao. Ipak, sam početak prodaje je bio obećavajući. Kada su prvi primjerci stigli do kupaca i kada su se prvi testovi našli u specijalizovanoj štampi, profil ovog automobila je napokon bio poznat. Alfa Romeo Montreal je mogao da se pohvali solidnom aerodinamikom, performansama na nivou konkurencije (od 0 do 100 km/h za 7.1 sekundi i 220 km/h maksimalne brzine), ali i problematičnim rješenjem enterijera. Iako je Monteral bio čist dvosjed, enterijer je bio prilično skučen, a položaj vozača i komandi je bio nepraktičan.
Osim toga, korišćenje kontrolnih satova i prekidača iz Giulie samo je “pojeftinilo“ utisak, a njihovo duboko postavljanje u komandnu tablu samo je smanjilo preglednost. Dizajn, kao jedan od glavnih aduta je i dalje privlačio publiku, pogotovo rješenjem prednjeg dijela, ali i kritike zbog sličnosti sa Miurom. Sve u svemu, Alfa Romeo Montreal je bio sportski automobil, solidnih performansi, atraktivnog dizajna, ali velikog utiska nedovršenosti i manjka razvoja, što su primjećivali i automobilski novinari tog perioda.
Ipak, momenat davanja gasa, reakcije i vriska aluminijumskog V8 motora su svi relevantni poznavaoci opisivali kao svijetli momenat i trenutak potpune ekstaze kao i razlog zbog čega treba posjedovati ovaj model. Obzirom da se Montreal pojavio u jeku Alfinih unutrašnjih borbi, kao i da se od njega nije očekivala nikakva zarada, od samog početka pa do kraja produkcije je bio skrajnut. Iako je fabrika znala da joj je Američko tržište veoma bitno, Montreal nika nije homologovan za Ameriku i svi modeli koji su tamo otišli su privatni importi. Iako je posle 1971. godine, prodaja obećavajuće krenula, veoma brzo se broj prodatih primjeraka smanjio, što je bio danak veoma slabom marketingu, ali i kvalitetu vozila.
Interesantno, tradicionalna boljka italijanskih sportskih automobila, korozija, nije napadala Montreal nego su problemi završne obrade i motora (koji je bio suviše osjetljiv za svakodnevnu upotrebu), nosili sa sobom loš publicitet. Naime, karoserije za Montreal su se izrađivale u Bertoneovim pogonima i to u malim ciframa, a svakoj je posvećena posebna pažnja prilikom antikorozivne zaštite na radost današnjih vlasnika. Konkurencija koja je sačekala Montreal na tržištu nije bila ni malo naivna, a činili su je Porsche 911, Mercedes SL i Chevrolet Corvette. U borbi sa njima, Alfa je mogla da se pohvali daleko interesantnijim dizajnom, imidžom i čistom ljepotom, ali ne i snagom, kvalitetom i upotrebljivošću.
Tokom svoje sedmogodišnje produkcije (1970. – 1977.), Motreal se nije uopše mijenjao. Kada je 1977. godine, ugašena proizvodnja, tiho kao i što je predstavljen sedam godina ranije, malo ko iz Alfinog vrha je žalio za ovim automobilom. Obzirom na samo 3,917 prodatih primjeraka (od toga samo četiri koja su završila u Montrealu, gradu po kom je i dobio ime), dobija se utisak da je Montreal promašaj i nepotreban teret na plećima fabrike, dok ljubiteljima, ovaj automobil predstavlja jednu od najčistijih inkarnacija italijanskog duha sportskih automobila.
Ipak, svi se slažu da je ovo tipičan primjer vrhunske koncepcije, dizajna i pogona, ali i neozbiljnosti fabrike i nedovoljnog razvoja koji je Montrealu i bio najveća mana. Sa današnje dinstance, stvari su se malo promijenile, Montreal je relativno jeftin obzirom na porijeklo i rijetkost (oko 25,000 eura), a kolekcionari posebno cijene njegov čudan životni put. Ne samo da imati Motreal u kolekciji znači imati jedan važan i interesantan dio istorije Alfa Romea nego i imati direktnu vezu sa najvećim uspjesima marke kroz famozni aluminijumski V8 motor. Danas, sve mane ovog modela su oproštene i Montreal stoji ravnopravno sa ostalim italijanskim sportskim automobilima kao trijumf koncepcije, želje za brzinom i ljepotom, nečim što je uvijek krasilo Alfa Romeo i što će uvijek biti odlika pravih automobila i velikih marki …
pmlautomobili.com
Dodaj komentar
