1.73Kpregleda
Šezdesetak kilometara ceste usiječene u planinske litice, vijugajući nad dubokim ponorima, svake godine uzima stotine života.
Sjeverna cesta kroz pokrajinu Yungas spaja glavni grad Bolivije La Paz s provincijskim sjedištem Coroico, smještenim u prašumi, šezdesetak kilometara sjeverno od metropole. Ali kakvih šezdesetak kilometara! Cestu koju vijuga obroncima Anda tridesetih su godina izgradili paragvajski zatvorenici, a donedavno je bila glavna regionalna saobraćajnicama. Po izlasku iz La Paza, jednog od gradova na najvećoj nadmorskoj visini na svijetu, put se lagano uspinje do prevoja La Cumbre, na 4650 metara visine, a onda počinje suludi spust do Coroica, koji je na 1200 metara iznad mora.
Vijugava zmija ceste usječena je u planine, pružajući se iznad provalije koje su na najblažim dijelovima duboke oko šestotinjak metara, a većinom mnogo dublje. Njom voze kamioni, autobusi, automobili, zaprežna kola, motocikli i bicikli, u promjenjivim vremenskim uslovima kiše, magle, prašine, blata, odrona zemlje…
Širina ceste je rijetko gdje veća od tri metra, tako da je mimoilaženje dva obična automobila napor, a dva kamiona gotovo nemoguća misija. Ograda nema, a vozi se lijevom stranom ceste, kako bi vozači imali bolju kontrolu nad time gdje im je kraj ceste. Uprkos tome računa se da godišnje između dvjesto i tristo ljudi pogine na Cesti smrti (‘El Camino de la Muerte’), premda je ta brojka zadnjih godina ipak smanjena, nakon izgradnje alternativne saobraćajnice.
Na ovoj se cesti dogodila i najteža nesreća u istoriji Bolivije, kada je 1983. više od stotinu ljudi poginulo pri slijetanju autobusa u kanjon. Ova je cesta u nekoliko izbora proglašavana najopasnijom saobraćajnicom na svijetu (iako neki tvrde da južna cesta kroz pokrajinu Yungas, koja spaja La Paz s Chulumanijem, uopšte ne zaostaje za njom), što ju je učinilo turističkom atrakcijom. Glavninu posjetilaca, ali i sve veći postotak žrtava Ceste smrti, čine ljubitelji brdskog biciklizma iz čitavog svijeta.
Dodaj komentar
