2.5Kpregleda
Tridesetih godina prošlog vijeka recept za pravljenje sportskog roadstera je bio vrlo jednostavan: uzmete trkački automobil, prepravite motor da ide na benzin umjesto na alkohol, stavite blatobrane i svijetla i eventualno ručicu mjenjača smjestite u kabinu.
Onda date jednom Rembrandt-u da dizajnira karoseriju i sve to prodate veoma skupo šačici bogatih aristokrata koje nije uništila Velika ekonomska kriza 30-tih. Problem je u tome što njih nije bilo mnogo tako da se proizvodnja 38 komada Bugattija Type 55 (od čega 16 roadstera) ne može smatrati tržišnim uspjehom kakav je Ettore očekivao.
Type 55 baziran je na trkačkom modelu Type 51, i od njega preuzima redni osmocilindrični motor zapremine 2,3 litre sa mehaničkim kompresorom. U duhu Bugatti-jeve tradicije dvije bregaste osovine u glavi pokretane su zupčanicima, dok se radilica okretala u kugličnim ležajevima.
Redoslijed paljenja je promjenjen i smanjena kompresija u odnosu na motor za trke, tako da je motor u Type 55 razvijao civilizovanih 130 KS tj. 57 KS manje nego motor za trke. To je bilo dovoljno da Bugatti Type 55 pogura do maksimalne brzine od 190 km/h i 13 sekundi od 0-100 km/h. Iako namjenjen bogatim kupcima Type 55 nije obilovao nekim luksuzom.
Morali ste da se priviknete na pedalu gasa smještenu između pedala kvačila i kočnice, da upamtite da na svakih 50 km morate na 5 minuta upaliti pumpu ulja za kompresor, dok je sâmo paljenje automobila zahtjevalo 4 operacije…makar je ručica mjenjača bila unutar automobila. Zaštita putnika od vjetra je minimalna jer se smatralo da bi postojanje vrata pokvarilo predivnu liniju automobila.
Za dizajn ovog automobila zaslužan je Gianroberto Carlo Rembrandt Bugatti ili kraće Jean, sin vlasnika Ettorea. Bile su mu samo 22 godine kada je 1931. godine Type 55 predstavljen na pariškom salonu automobila. Sa tradicionalnom maskom u obliku potkovice, 16 proreza za hlađenje na haubi, aluminijumskim točkovima sa osam paoka, teško ćete ovaj automobil pobrkati sa nekim drugim.
Većina od 16 proizvedenih primjeraka je preživjela do današnjeg dana i nalaze se uglavnom zaključani u muzejima. Samo u čuvenoj Schlumpf kolekciji nalazi se šest primjeraka. Smatra se da postoje samo tri primjerka u privatnom vlasništvu. Cijena? Sigurno se piše sa šest nula…
Dodaj komentar
