Iako je ljeto godišnje doba koje više odgovara vozačima, jer su tada i uslovi za vožnju bolji, ono baš i ne utiče tako povoljno na pneumatike. Visoke temperature i nepravilno korišćenje mogu da oštete ljetnje gume i značajno umanje njihovu trajnost i efikasnost.
Tokom ljetnjeg perioda, većina vozača više koristi svoja vozila. Prelazi se veći broj kilometara i putovanja su obično duža. Nokian Tyres zbog toga savjetuje da češće provjeravate pneumatike i prilagodite način vožnje vremenskim uslovima, kako bi povećali bezbjednost i radni vijek “guma”.
Tako kao što se vozila redovno servisiraju, odnosno vrše promjene ulja u motoru, filtera i ostalih “potrošnih” djelova, pažnju treba pokloniti i redovnom održavanju pneumatika. Tri najčešće greške ili loše navike vozača su da gume koriste i onda kada je dezen previše istrošen, da je pritisak u pneumaticima napravilan, ali i da se tokom ljeta, umjesto letnjih, upotrebljavaju zimski. Sve ovo predstavlja opasnost, ne samo za vozača, već i za ostale učesnike u saobraćaju.
U većini evropskih zemalja zakon nalaže da ljetnji pneumatici treba da imaju minimalnu dubinu dezena gazećeg sloja, tzv. “šare” od 1,6 milimetara. Međutim, već i sa mnogo dubljim kanalima, gume više nisu dovoljno bezbjedne, pogotovo u slučaju obilnih kiša. Prozivođači pneumatika, među kojima je i finski Nokian, preporučuju da se ljetnje gume zamjene novim kada dubina šare bude manja od 4 mm.
Još veća greška, mada se to ne čini na prvi pogled, jeste upotreba zimskih pneumatika tokom ljeta. Naime, suština problema je u tome što su smješa i dezen potpuno neodgovarajući za visoke temperature, a nivo prianjanja na mokrom nije odgovarajući… Naprotiv! Sa zimskim pneumaticima u ljetnjim uslovima vožnje, čak i po mokrom, zaustavni put je čak za 20% duži nego sa ljetnjim gumama. Uz to, mekša smješa čini pneumatik manje stabilnim, posebno pri velikim opterećenjima i oštrim manevrima.
Pravilan pritisak vazduha ili azota u pneumaticima je veoma značajan. Vozači bi trebalo da ga kontrolišu bar jednom u toku mjesec dana, pogotovo kada su temperature vazduha i tla visoke. Ukoliko je pritisak manji, komfor je za nijansu veći, ali… Pored veće potrošnje, postoji konstantno pregrijevanje i povećano habanje pneumatika. A, ako je pritisak u gumama nešto veći, one su samim tim nešto tvrđe, tj. manje fleksibilne što znači da se i njihova struktura manje haba.
Zbog toga je neka tolerancija na povećanje pritiska preko propisanog oko 0,2 bara, što sigurno neće imati toliko negativnih, koliko pozitivnih efekata… A to znači nešto družu trajnost, manji otpor kotrljanja i samim tim i manju potrošnju goriva. Pri tome, treba znati da je za vozilo koje je pod punim opterećenjem potrebno povećati pritisak u gumama za 10 do 15%. Uvjek kada se kontroliše pristisak, pneumatici treba da su hladni, tj. ne treba to raditi u toku ili odmah nakon vožnje!
Nije loše znati da i mala promjena stila vožnje, u smislu smanjenja agresivnosti, može značajno da produži životni vijek pneumatika. Jer, možda se neke životne navike tokom posednjih 10 do 15 godina i nisu toliko promijenile, ali tehnologija jeste. Danas, čak i automobili nižih klasa imaju prilično snažne motore. Sistemi kontrole trakcije, ali i spriječavanja blokiranja točkova, kao i mnogi drugi, svakako imaju svoj uticaj, ali ne treba zaboraviti ni to da su se i brzine, posebno one koje se postižu u krivinama, značajno povećale.
Pored “smirenijeg” načina vožnje, vozači treba redovno i da mijenjaju pozicije pneumatika između prednje i zadnje osovine, radi ravnomjerne potrošnje. Mada i kod tih “rotacija” treba biti obazriv jer se ne mogu “gume” tek tako mijenjati, pogotovo u situacijama kada postoje tzv. “unutrašnja” i “spoljašnja” strana, kao i smjer rotacije. No, uobičajeno je da se pneumatici naprijed dva puta brže troše od onih nazad. Zato je preporuka stručnjaka da se “rotacije” vrše na svakih 8.000 kilometara.
Naravno, kao i uvek, treba izbjegavati preopterećivanje vozila nepotrebnom dodatnom masom. To znači da iz prtljažnika treba što prije izbaciti neke nepotrebne stvari, a ukoliko taj prostor nije dovoljan, onda treba koristiti atestirane nosače za prtljag. Mada i njih treba što prije ukloniti, a još manje preopterećivati jer dodatna masa na krovu nikako ne ide u prilog stabilnosti vozila. I nakon ovoga, samo još ostaje da se poželi – srećan put!
topspeed.telegraf.rs