1.35Kpregleda
Danas svi znaju za GT-R. Čak i svaki lokalni „golfaš“ sa oduševljenjem priča o GT-R-u, a vozači izvikanih supersportskih i superskupih Italijana se nadaju da ga nikad neće sresti na ulici. Nekada nije bilo tako.
Iako je prosječan evropski petrolhead za GT-R, po prvi, ponešto načuo prije nekih 15-ak godina, GT-R legenda je nastala mnogo ranije, davne 1968.godine. GT-R tada nije bio supersportski automobil, nije bio ni kupe…u stvari nije bio ni Nissan.
Prvi GT-R nastao je na bazi limuzine srednje klase „Skyline“ do koje je Nissan došao akvizicijom fabrike automobila „Prince“. U Skajlajnovo mršavo limeno tijelo je ugrađen je redni šestak od 2l sa 160 KS, nalijepljena značka GT-R i stvoren je kepec koji teroriše džinove. Grand Tourismo – Racer (trkač) bio je baš to, rođeni trkač, uzastopno je pobijedio na 33 zvanične trke u prvih godinu i po, potpuno deklasirajući tada dominantne Porscheove čistokrvne trkačke automobile. Ubrzo GT-R dobija seksipilniju kupe karoseriju, oblik koji zadržava sve do danas. Dominacija na trkačkim stazama se nastavlja i broj uzastopnih pobjeda raste na pedesetak… legenda je začeta.
Sledeća generacija, osim dizajna inspirisanog američkim „masl“ automobilima (i četiri štopa pozadi, koja će postati zaštitni znak GT-R-a) nije donijela ništa novo, a svjetska kriza naftnih derivata sedamdesetih godina je zapečatila proizvodnju potentnih automobila širom svijeta, uključujući i Nissanov GT-R.
Izgledalo je da GT-R bio samo kratkotrajni bljesak čiji je odsjaj skoro izblijedio posle 16-ak godina od prestanka proizvodnje. A onda, 1989. uslijedilo je veliko iznenađenje, predstavljen je automobil čiji je razvoj Nissan vješto skrivao od javnosti, novi R32 GT-R. Zasnovan na kupe varijanti tada aktuelne iteracije Skajlana, ponovo je napravljen da pomete konkurenciju na trkačkim stazama. Naoružan do zuba svim mogućim trikovima (keramičke turbine, pogon na sva 4 točka sa kompjuterski kontrolisanom distribucijom obrtnog momenta po osovinama, skretanje sa sva 4 točka…), GT-R je bio pravi tehnološki biser pored koga su tadašnji Ferariji i Poršei izgledali arhaično. Uspjeh na stazama nije izostao, GT-R je bio toliko dominantan da su van Japana počeli da mijenjaju pravila da bi ga protjerali sa trkačkih staza i spriječili teror nad konkurencijom. Zbog straha kojeg je ulivao svima koji su mu se našli na putu, australijski novinari su ga prozvali Godzilla (čuveno japansko džinovsko čudovište koje izlazi iz mora i uništava čitave gradove), pravo ime za automobil kome je zaštitni znak plamen koji bije iz izduvnih cijevi.
Ovaj put, slava se nije zadržala samo na trkačkim stazama. Ulični trkači su brzo shvatili potencijal koji se krije iza Skajlajnove šasije i motora koji su bili sposobni da savladaju odnosno pruže snage bliske magičnoj cifri od 1000 konja. Iako je serijska varijanta bila ograničena na nešto manje od 300 KS, zbog tada važećeg internog japanskog dogovora da ograniče snagu serijskim vozilima, tjuneri su brzo shvatili da je snaga vještački ograničena i da u mašini postoji veliki potencijal za izvlačenje mnogo impresivnijih cifri.
Postao je najpoželjnije oružje uličnim trkačima i glavni izbor ozloglašenoj grupi „MidNight Club“, čije je članstvo bilo uslovljeno automobilom sa maksimalnom brzinom od preko 300 km/h. U Japanu su tada ulične trke uzimale zamaha, autoputevima su harale grupe uličnih trkača a Midnajt klub bio je najpoznatiji i najelitniji od svih. O njima i uličnim trkama se pričalo i pisalo, a ujedno i o Skajlajnu. Oko legende je počeo da se formira kult obožavlaca. Ulje na vatru je dosipao i sam Nissan, koji je slao test vozače da sa GT-R-om obaraju rekorde čuvenog Nirburgringa, time privlačeći pažnju i van Japana. Slična se priča nastavila i sa naredne dvije generacije R33 i R34 koje predstavljaju dalju razradu ideje započete sa R32.
Sa internet globalizacijom, legenda je počela da se širi i van granica matične zemlje. Naime, čitavo vrijeme, Japanci su GT-R ljubomorno čuvali samo za svoje tržište (a to znači da je svaki GT-R imao volan na „pogrešnoj“ strani jer Japanci voze lijevom trakom kao i Britanci). Eventualno, GT-R se mogao pojaviti još u nekim zemljama ali samo kao privatni uvoz. Za ostatak svijeta, dakle, bio je čista egzotika, veća i od italijanskih superautomobila. O njemu su kružile lovačke priče, preko interneta su se gledali klipovi Midnajt kluba kako jure Tokijom brzinama mnogo većim od 300km/h ili japanskih driftera koji pale gume pri 200 na sat. Rijetkost van Japana samo je doprinijela enigmi koja ga okruživala. Kult Godzille počeo je da se širi svijetom, postao je nedostižan san svakog uličnog trkača, ali ostatak populacije još uvijek nije čuo za GT-R.
Prvi veći utisak na širu publiku van Japana, ostvario je glavnom ulogom u najpopularnijoj vozačkoj simulaciji svih vremena, čuvenom Gran Turismu. Odjednom je svako ko je čuo za Playstation, saznao i za GT-R. Veza dva brenda je od tada neraskidiva. R35 je prvo predstavljanje javnosti imao u Gran Turismo simulaciji, a tvorci GranTurisma su dizajnirali multifunkcionalni displej koji dominira unutrašnjošću najbržeg Nissana. Zaboravite Ferrari, GT-R je superautomobil za Playstation generaciju.
Par problematičnih godina za Nisana, pauziralo je proizvodnju GT-R na neko vrijeme, a onda je došla 2007. i novi GT-R R35. Promjena je bilo mnogo, R35 više nije derivat Skylinea, nije više samo najjača varijanta nekog tamo kupea, nema više džentlmenskog sporazuma o ograničavanju snage, postao je model za sebe koji konačno diše punim plućima. GT-R je sada perjanica brenda, pravi igrač u supersport konkurenciji i što je najbitnije postao je dostupan i tržištima van Japana. Čak je malo i „picnut“ za izlazak u svijet. Nekadašnji „funkcija ispred forme“ izgled zamijenjen je modernim industrijskim dizajnom inspirisanim japanskim manga-mecha stripovima. Nema više mjesta za priče o bezličnim japanskim automobilima i kopiranju evropskog dizajna, GT-R je bio i ostao priča za sebe, ne postoji ništa slično, niti postoji automobil koji je projektovan i proizveden sa tolikom strašću i fanatičnoj posvećenosti detaljima kao što je to GT-R.
I ponovo, kao i svaki put kad se vraćao posle pauze, neprijatno je iznenadio konkurenciju. Nikome nije bilo jasno kako jedan glomazni, poteški model iz Japana može da deklasira skupocjenu konkurenciju atletskog stasa. To je dio legende GT-R-a, alhemija koju samo njegov kreator Mizuno San zna.
GT-R odavno nije kepec koji teroriše džinove, još od R32 on je teškaš koji raspolaže razornim udarcem. Više podsjeća na debeljuškastog povučenog štrebera koji je pronašao tajnu formulu za super moći. Štrebera koji je nedavno riješio da izađe iz svoje laboratorije i pred svima pokaže što može. Posramivši najpopularnije sportiste na njihovom terenu, sad je jedna od glavnih faca.
Dodaj komentar
