4.64Kpregleda
Prednja svjetla koja sama podešavaju intenzitet, širinu i usmjerenost svjetlosnog snopa
AFL, skraćenica od Adaptive Forward Lighting (prilagodljiva prednja svjetla) označava prednja svjetla nove generacije, koja samostalno podešavaju intenzitet, širinu i usmjerenost svjetlosnog snopa. Radi se o svjetlima koja snop zakreću u smjeru krivine. Za to je zadužena upravljačka elektronika, koja na temelju informacija o intenzitetu svjetla ispred vozila (hvataju ga specijalni senzori), brzini vožnje i uglu zakretanja volana određuje karakteristike osvjetljenja time znatno poboljšava vidljivost u kritičnim uslovima.
Prvi tržišni model s takvim svjetlima bio je Mercedes S-klase iz 2000. Logika je jednostavna: svjetlosni snop u krivini se širi tangencijalno te zavisno od zakrivljenosti putanje osvjetljava samo nekoliko desetina metara saobraćajnice ispred vozača. Zbog toga se usmjeravanjem svjetala prema putanji, odnosno prilagođavanjem intenziteta i širine svjetlosnog snopa uslovima na cesti, znatno povećava vidljivost i aktivna sigurnost.
Ideja je genijalna, ali nije nova. Zakretanje svjetlosnog snopa imala je već legendarna ‘žaba’ (Citroën DS), u drugoj verziji iz 1967. Izvorna verzija, s klasičnim svjetlima, predstavljena je 1955. Veći vanjski farovi (oboreno svjetlo) bili su nepokretni, a manji, unutarnji (dugo svjetlo) zakretali su se upravljačkim mehanizmom. Prije ‘žabe’ dva su američka auta imali zakretna svjetla.
Najprije je Chevrolet 1932. predstavio uz dva standardna fara i središnje zakretno svjetlo, a 1948. isti je princip ponovio maloserijski Tucker. Skuplji automobili imaju svjetla Litronic (Light-Electronic), sa sijalicama D1 ispunjenim inertnim plinom ksenonom, s dvije žarne niti. To je prvi bitan element sistema elektronskih svjetala. Mada angažuju samo 35 W snage po sijalici, pružaju šesterostruki intenzitet, u poređenju s običnim svjetlima, i trostruki u usporedbi s halogenkama H4. Za napajanje koriste naizmjeničnu struju, koju dobijaju inverterskim pretvaračem. Indukcijskim sklopom napon paljenja raste na 10 do 12 kV. Između elektroda nastaje električni luk visokog svjetlosnog intenziteta, u čijem spektru prevladavaju plava i zelena komponenta (poput sunčevog svjetla). Trajnost ksenonskih žarulja je 1500 sati, što je prosječan vijek automobila.
Drugi bitan element elektronskog svjetlosnog sistema je polielipsoidni reflektorski sistem PES (Poly-Ellipsoid-System). Sastoji se od objektiva, ekrana i sjenila, poput fotografskog aparata. Svjetlosni snop usmjerava se na najpovoljniji način, a intenzitet se dodatno pojačava međusobnom interferencijom svjetlosnih zraka. Omogućeno je značajno smanjenje promjera reflektora (na manje od 100 mm), što olakšava dizajniranje karoserije i poboljšava aerodinamiku. Usmjeravanja svjetlosnog snopa postiže se na dva načina:
- mijenjanjem geometrije (pomjeranjem i zakretanjem) optičkog i reflektorskog mehanizma, čime se podešavaju širina i usmjerenost svjetlosnog snopa;
- ugradnjom višestrukih svjetala, koja se pale naizmjenice. Bolja, ali i komplikovanija verzija je s okretnim svjetlosnim projektorom, većeg intenziteta.
Glavna su svjetla kombinovana. Elektronski podesivim zaslonom podešava se prodoran glavni ili širok, ali kraći oboreni svjetlosni snop. Svjetla za maglu imaju koncentrisan svjetlosni snop, a trakasto svjetlo za parkiranje ima snagu svega 1 W. Žmigavac je izveden kao polukružna neonska cijev, a posebno su zanimljiva svjetla koja svijetle bočno, osiguravajući vidljivost sa strane. Iako osiguravaju dvostruki intenzitet svjetla, troše manje energije od klasičnih svjetala. Srce cijelog sistema je upravljačka elektronika, koja na temelju informacija o intenzitetu svjetla ispred vozila (hvataju ga specijalni senzori), brzini vožnje i uglu zakretanja volana određuje karakteristike osvjetljenja.
To se postiže naizmjeničnim paljenjem i mijenjanjem intenziteta pojedinih svjetala. Time se znatno poboljšava vidljivost u kritičnim uslovima (noć, magla, neosvijetljena raskrsnica, nepregledna krivina…) i višestruko povećava sigurnost vožnje. Istovremeno se smanjuje zasljepljivanje nadolazećih vozila, što je mana standardnih sistema Litronic. Konačno i najbolje rješenje nudi tehnologija LED (Light Emitting Diode), koja omogućava da svaki automobilski far ima nekoliko desetina svjetlosnih elemenata, različitog intenziteta i usmjerenosti. Određene grupe elektronskih sijalica pale se pametnom elektronikom, na temelju okretanja upravljača, brzini vožnje i informacija senzorskog sistema o konfiguraciji i osvijetljenosti saobraćajnice.
autoportal.hr
Dodaj komentar
