1.42Kpregleda
Trebao je biti drugi velikoserijski De Tomaso, za američko tržište, ali šefovima Forda nije se svidio pa je ostao unikat
Ako ste, poput većine zaljubljenika u superautomobile novog milenijuma, totalni fan Pagani Zonde, tada nesumnjivo znate i da je model dobio ime po vrsti vjetra koji s Anda duva prema argentinskim ravnicama. Podsjetimo se da Horacio Pagani nije jedini Argentinac koji je u Italiji osnovao fabriku sportskih automobila, manje će vas iznenaditi činjenica da se i Alejandro de Tomaso okoristio ovim efektnim imenom na jednom od svojih modela.
De Tomaso Zonda predstavljena je 1971. na salonu u Ženevi kao vrlo logičan i izvjestan kandidat za serijsku proizvodnju. Kompanija je realizovala ugovor o distribuciji modela Pantera u SAD i Kanadi kroz Fordovu mrežu i model je ondje regularno prodavan u salonima specijalizovanim za Lincoln i Mercury, proizveden u brojkama koje su drugim proizvođačima superautomobila bile i ostale nedostižan san. Činilo se da će Zonda, klasični GT automobil, za razliku od Pantere sa središnje smještenim motorom, biti drugi model u toj prodajnoj mreži, no u Fordu su zaključili da nemaju interesa i model izložen u Ženevi ostao je jedina ikada proizvedena Zonda.
Na papiru Zonda je izgledala zanimljivo: lijepi GT automobil s Fordovim motorom 5.5 V8 sa 350 KS, smještenim naprijed, napravljen na skraćenoj šasiji modela Deauville. Dizajnirao ga je De Tomasov dizajner Tom Tjaarda iz kuće Ghia, koja je tada već bila u rukama argentinskog tajkuna. Automobil je poslat Fordu na evaluaciju, ondje iz nekog razloga prelakiran u crveno, da bi ubrzo potom nestao. Vjerovatno se i danas nalazi u nekom skladištu ili ćošku Fordovog muzeja, negdje u Dearbornu, u dijelu zatvorenom za javnost.
Iskreno, ma koliko Zonda bila lijep automobil, u Fordu su dobro procijenili i opravdano stopirali proizvodnju. Naime, Alejandro de Tomaso je imao jednu iritantnu osobinu: smatrao je da će najbolje rezultate postići besramno kopirajući druge uspješne automobile. Limuzina Deauville proporcijama je i nizom detalja doslovno kopirala Jaguar XJ, a coupe Longchamp imitirao je Mercedes-Benz SLC. Najbesramniji je plagijat bio Spider 1600 – de Tomaso se nekako dokopao skica Fiata X1/9 i samo da napakosti Bertoneu, natjerao Tjaardu da napravi prototip koji je gotovo direktna kopija, prije no što Bertone uopšte predstavi svoju novu kreaciju!
Nažalost, Tom Tjaarda, u ranim danima genijalan dizajner koji nam je podario prekrasne automobile poput Fiata 124 Spider, Chevroleta Corvette Rondine, pa i same Pantere, iz nekog je, najvjerojatnije finansijskog razloga pristajao biti Argentinčev poslušnik i štancati neoriginalne dizajne. Jedan je od njih bila i Zonda, iz nekih uglova upravo frapantno podsjećajući na Giugiarovo remek-djelo, Maserati Ghibli. Giugiaro je Ghibli napravio dok je bio u kući Ghia, tako da je kopiranje modela potpisanog od strane Ghije čak možda bilo i legalno moguće, no u Fordu se vjerovatno nisu željeli upuštati u takvu avanturu, koja bi im mogla donijeti negativni publicitet, pa smo morali čekati još tridesetak godina da prava Zonda “dune” automobilističkim svijetom.
autoportal.hr
Dodaj komentar
