Formula 1 i krajnje granice izdržljivosti ljudskog tijela
Sila od 179,8 G, kojom je David Purley 1977. udario u Silverstoneu, smatra se najvećom koju je čovjek ikada uspio preživjeti
Tokom istorije Formule 1 obavljeno je mnogo istraživanja o tome kako zapravo funkcioniše organizam vozača prije i tokom trke. U pedesetima se recimo, pokazalo da Jacku Brabhamu, za razliku od svih ostalih vozača, puls i krvni pritisak padaju neposredno prije starta trke, kao i da pokazuju sasvim normalne vrijednosti neposredno nakon nesreće. Čuveni doktor Sid Watkins, čovjek najzaslužniji za povećanje sigurnosnih standarda trka, lično je 1990. u Monzi pustio na stazu za ponovljeni start Dereka Warwicka kome su svi medicinski pokazatelji bili posve normalni, iako je u prvom startu doživio jednu od najspektakularnijih nesreća savremene Formule 1, te se mirno izvukao iz bolida i otrčao do boksa po rezervni.
Razlike među vozačima su ogromne, uporedni testovi obavljeni na Gillesu Villeneuveu i Didieru Pironiju, kolegama u Ferrariju početkom osamdesetih, pokazali su da ovaj drugi u kritičnim situacijama ima i po pedeset otkucaja u minuti brži rad srca, na samoj granici onoga što se smatra fizički mogućim. No, granice znaju biti i pređene… U Guinnessovoj knjizi rekorda pronaći ćete podatak da je 1977. britanski vozač David Purley na Silverstoneu preživio sudar sa zidom, pri kojem je usporenje (deceleracija) iznosila čak 179,8 g (odnosno 1763,2 metara u sekundi na kvadrat). Pritom je sila iznosila 179,8 G, pri čemu je G težina Purleyevog tijela.
Ako pretpostavimo da je Purley imao 75 kg, prilikom sudara je na njegovo tijelo djelovala sila od 132.242,7 N (njutna). To se smatra najjačom silom koju je ma koje ljudsko biće ikada preživjelo, i kosi se sa mnogim medicinskim teorijama. I, nimalo nebitno, podsjeća nas zašto Formula 1 u svakom pogledu ostaje veoma opasan, ekstreman sport.
autoportal.hr