1.47Kpregleda
Intermeccanica Indra je bio jedan od najuspješnijih modela italijansko/američke/kanadske kompanije koju su 1959. godine osnovali supružnici, Frank i Paula Reisner u Torinu, Italija.
Mnogi automobili koje je napravila Intermeccanica, uključujući Italia/Torino, Apollo, Griffith GT, Omega i Indra, imali su prelijepi italijanski stil kombinovan sa pouzdanim i jeftinim za održavanje američkim V8 motorima i podvozjem.
Za razliku od mnogih malih proizvođača automobila, Intermeccanica se uglavnom usredsredila na automobile sa čeličnim karoserijama, koji su ručno izrađeni u Italiji od strane obučenih majstora. Šasije i karoserije napravljene je u Italiji, bile su isporučene u SAD da bi se montirali motori i pogoni, a zatim isporučeni klijentima od kojih je većina bila iz SAD-a.
INTERMECCANICA – CONSTRUZIONE AUTOMOBILI INTERMECCANICA
Intermeccanica ima zaista zanimljivu priču o preživljavanju. Počeli su da prave setove za tuning motora, karburatorske setove i sve ostalo što je moglo doprinijeti boljim performansama automobila.
Nakon toga je uslijedila maloserijska proizvodnje sportskih automobila, koja je bila finansirana od strane raznih preduzetnika. U periodu od 1960. do 1970. godine Intermeccanica je napravila neke zanimljive automobile.
Kompaniju sada vodi Henri Reisner, sin Frenka i Paule, koji je bio odgovoran za “uvođenje” Intermeccanice u 21. vijek, razvijajući potpuno električni e-Roadster.
Neki se i dalje nadaju da će Intermeccanica jednog dana vratiti automobile kao što su Italia ili Indra u proizvodnju, ali je jasno da je jedini razlog zašto je kompanija preživjela toliko dugo zbog popularne linije replika.
INTERMECCANICA INDRA
Intermeccanica Indra je pravljena od 1971. do 1974. godine. Proizvedeno je 127 automobila u tri verzije – 60 kabrioleta, 40 kupea i 27 primjeraka 2 + 2. Većina Indri je bila pokretana V8 Chevrolet motorima, od 327 ili 350 in³(kubni inč) sa ručnim ili automatskim mjenjačima, mada su neki modeli bili opremljeni rednim šestocilindarskim Opelovim motorima za njemačko tržište i prodavani su preko mreže Opelovih dilera.
Indra je prvi put predstavljena na sajmu automobila u Njujorku 1973. godine. Premijera je bila izuzetnou spješna i odmah su napravljene prve narudžbine.. Postavljena je mreža distributera i stvari su dobro krenule za Intermeccanicu.
Svaka Indra je imala ručno izrađenu čeličnu karoseriju, koju je dizajnirao Franco Scaglioni, šasiju dizajnirana posebno za ovaj model, nezavisno prednje vješanje, DeDionovo zadnje vešanje. Svi su koristili ZF recirkulaciono kuglično servo upravljanje, imali su disk kočnice naprijed i pozadi, električne podizače prozora i klima uređaj kao opciju.
Nažalost, General Motors je promijenio svoju politiku snabdijevanja motora i djelova, a takođe je naložio njihovoj filijali, Opel-u da prekine snabdijevanje motora nezavisnim proizvođačima. Ovo je bio gotovo kritičan udarac za Intermeccanicu. Na svu sreću, napravljeno je 127 automobila prije nego što je snabdijevanje motora i djelova “presušilo”.
Indra bi bila poslednji automobil koji je u potpunosti dizajniran od strane Intermeccanice i danas važi za jedan od njihovih najljepših modela, a interesovanje kolekcionara za Indru je veliko.
Intermeccanica Indra koju vidite na fotografijama je model iz 1973. opremljen Chevrolet Corvette V8 motorom zapremine 327 in³ (5,4 l) uparen sa TH400 automatskim mjenjačem.
Automobil je imao vlasnike u Švajcarskoj i Francuskoj, prije nego što ga je kupio sadašnji vlasnik iz Velike Britanije. 30. juna će se naći na Bonhams aukciji, sa očekivanom cijenom od 60.000 – 90.000 eura.
Dodaj komentar
