1.23Kpregleda
Hamilton i Rolt tugu zbog diskvalifikacije utopili su u alkoholu, samo da bi ih vratili u trku koju su mamurni uspjeli osvojiti.
Zbog proceduralne greške je organizacioni komitet trke u Le Mansu godine 1953. samo dan prije starta odlučio diskvalifikovati jedan od Jaguarovih bolida. To i ne bi bilo toliko strašno za Engleze, uz Ferrari najveće favorite trke – u bolidu s brojem 18 trebali su nastupiti mladi i tada još srazmjerno neafirmirani vozači Duncan Hamilton i Tony Rolt, najslabije rangirani na kladionicama od šest Jaguarovih posada.
Zabrinjavajuće je bilo što se upravo taj C Type na treninzima pokazao najbržim automobilom fabrike iz Coventrya, a Hamilton je srušio (iako tek neslužbeno) i rekord kruga. Jaguar je uložio žalbu, no neke velike nade u promjenu odluke nije bilo – Francuzi nikada nisu bili naročito fleksibilni po tom pitanju i u engleskom je taboru vladao jak osjećaj da je sve izgubljeno. Kada ni naveče nije bilo odgovora, utučenost je zavladala britanskom ekipom.
Niko ipak nije bio utučeniji od Hamiltona i Rolta – dvojica su vozača odlučila odvojiti se od ekipe i porodice i tugu utopiti sami. Otišli su u grad i počeli piti. Nije bilo riječ o nekoliko piva, pa čak ni o klasičnoj pijanci – oni su doslovno lokali, i to cijelu noć. Otprilike oko deset ujutro, u restoranu Gruber’s pronašao ih je šef Jaguara William Lyons. Dok su pili crnu kafu, boreći se s epohalnim mamurlucima, Lyons ih je izvijestio kako je kazna preinačena u novčanu, plaćena, te kako se tačno u četiri sata poslijepodne moraju pojaviti na startu. To se u datom trenutku uistinu nije činilo kao lak zadatak. Hamilton i Rolt pokušali su se na svaki način oporaviti do početka trke, ali ništa nije pomagalo. Dva sata prije starta osjećali su se slabije no ikada u životu. Hamilton je shvatio kako postoji samo jedan način da budu u stanju pojaviti se na startu…
Naručio je sebi i Roltu po dupli brandy. Na startu su poveli Ferrariji, ispred Mossovog Jaguara, a Rolt je bio sedmi. Kasnije, Moss je zapeo u probleme, a borba Ferrarija i Jaguara svela se na borbu dva mamurna gentlemana u C Typeu s brojem 18 protiv italijanskih velikana Ascarija i Villoresija u Ferrariju 375 MM. Ferrari je bio osjetno snažniji i brži na ravninama, ali Jaguar je imao mnogo značajniju prednost: novopredstavljene disk kočnice. Diskovi su ubrzo počeli donositi prednost, i kada je Ferrari morao odustati, oko jutra, Hamilton i Rolt već su uvelike vodili. Hamilton je u četiri popodne prošao cilj, vozeći skoro cijelu svoju ‘šihtu’ slomljenog vjetrobrana i nosa, zahvaljujući sudaru s jednom nesretnom niskoletećom pticom.
Valja na kraju ove priče napomenuti kako se način na koji su junaci proslavili pobjedu nije pretjerano razlikovao od načina na koji su proveli noć prije trke, premda je raspoloženje sada, razumije se, bilo radikalno drukčije.
Dodaj komentar
