Samo pet godina nakon Ferdinanda Budickog automobilizam je začet i na najhladnijem kontinentu.
Početak dvadesetog vijeka obilježile su brojne ekspedicije kojima su avanturisti iz različitih dijelova svijeta pokušali osvojiti Južni pol. Zna se gotovo sve o velikoj borbi Amundsena i Scotta, no manje je poznata nešto ranija britanska ekspedicija Ernesta Shackletona iz 1908, koja je uspjela doći na samo sto i osamdeset kilometara udaljenosti od Južnog pola – uz pomoć automobila škotske marke Arrol-Johnston. Ovaj je automobil zbog vaduhom hlađenog motora bio prilično pogodan za ekstremne uslove, no u odabiru je ipak najvjerojatnije glavnu riječ imao finansijer ekspedicije, Sir William Beardmore, koji je bio i vlasnik ove ugledne škotske fabrike.
Arrol-Johnston je za Shackletonovu ekspediciju izgradio poseban automobil sa Simmsovim motorom i dva seta točkova: na jednima su bili montirani Dunlopovi pneumatici, dok su drugi bili drveni. Izduv je išao ispod poda kako bi služio za grijanje nogu posade, a potom kroz posebnu komoru gdje je njegova toplina topila snijeg i pretvarala ga u vodu za kuvanje. Uprkos ovim domišljatim rješenjima u ekstremnim se uslovima Antarktika pokazalo da niti na jednom setu točkova automobil ne može proći kroz duboki snijeg. Pomoglo je tek kada su na prednje točkove montirali skije, a automobil je značajno olakšao dovoženje neophodnih zaliha s broda u bazni logor. Pol ipak nije osvojen, morali su se vratiti ostavši bez zaliha hrane, a automobil je završio put propavši u jednu od pukotina u ledu, gdje je zacijelo i danas. Sačuvan je samo jedan njegov točak, kao i kanta motornog ulja starog više od stotinu godina, u ostacima baznog logora ekspedicije.
autoportal.hr