2.23Kpregleda
Na DDOR BG CAR SHOW 05 imali smo priliku da se družimo sa Dušanom Borkovićem. Evropskim ŠAMPIONOM na Brdskim stazama (2012.) i Kružnim stazama (2015.). Odgovorio nam je na nekoliko pitanja koja smo mu postavili. Ko prati auto sport znaće da od ove godine Dušan Borković vozi za B3 Racing Team u TCR šampionatu. U nastavku možete pročitati intervju sa Dušanom.
- Karijeru ste počeli 1994. godine u karting šampionatu. Otkud ljubav prema trkama i auto sportu?
Kada iz ove perspektive razmišljam o počecima svoje karijere, čini mi se da mi je određena po rođenju. Moj otac bio je šampion stare Jugoslavije u motocicklizmu, vozio je trke kamiona, a prirodno svuda me je vodio sa sobom, tako da slobodno mogu reći da sam odrastao na trkačkim stazama. Tata je bio moj jedini uzor tada i tako je ostalo do današnjeg dana.
- Šest godina zaredom ste bili prvak Jugoslavije u kartingu. Kako je to uticalo na Vašu dalju karijeru?
Svoj prvi karting dobio sam 1993. godine, a već sledeće godine vozio sam prvu karting trku. Bio sam jedan od najmlađih vozača i kao debitant trku sam završio na četvrtoj poziciji. Svoju prvu titulu u kartingu osvojio sam 1995. godine i tako je bilo šest godina zaredom. Dvije godine kasnije postao sam i najmlađi dobitnik zlatne kacige, a posle i najznačajnijeg priznanja u automobilizmu, dijamantske kacige. A onda je nekako sve krenulo svojim tokom. Sa ponosom uvek ističem svojih 12 nacionalnih titula, ali moja puna afirmacija kreće sa titulom prvaka Evrope na brdskim stazama 2012. godine, zatim je uslijedilo treće mjesto u ETCC-u 2013. godine, debitantska sezona u WTCC-u i postolje na Suzuki, a prošle godine i titula šampiona Evrope na kružnim stazama. Išao sam korak po korak i zaista mislim da je to pravi put.
- Da li ste imali problema sa Vašom visinom u takmičenjima? Postigli ste impozantne rezultate u takmičenjima, a vjerujemo da nije bilo lako?
Sa visinom od 207 cm, ja sam i zvanično najviši profesionalni automobilista na svijetu. Iako ne bih mogao da zamislim da je drugačije, a ne bih ni volio, ne mogu da kažem da nisam imao problema. To je kulminiralo 2015. godine u WTCC-u kada sam bio prinuđen da prekinem sezonu u tom šampionatu, između ostalog i zbog loše pozicije sjedišta zbog koje mi je bilo ugroženo zdravlje, a potencijalno i život. Moja visina zahtijeva posebna podešavanja i pedala i sjedišta i u tom smislu je sve malo komplikovanije.
- U Vašem debiju u ETCC šampionatu zauzeli ste treće mjesto u klasi Super 2000. Kako nam ukratko možete opisati taj uspjeh?
2013. mi je bila prva godina u turing trkama na kružnim stazama. Veliki je uspjeh bio već prvi prvom trkačkom vikendu u Monci kada sam završio treći. Dosta sam naučio te prve godine i to je najbitnije. Borio sam se sve do poslednje trke u Brnu da osvojim treće mjesto i prezadovoljan sam bio tim uspjehom s obzirom da je ta prva godina bila puna izazova za mene i moj tim.
- Pratili smo Vas u WTCC šampionatu. Da li nam možete reći nešto o problemima koji su Vas pratili i naravno iskustva koja ste stekli u tom takmičenju?
Ulazak u WTCC 2014. godine u tom momentu je bilo ostavarenje svih mojih snova. Vožnja u društvu Sebastijana Loeba, Ivana Milera je neprocenjiva stvar. Pogotovo su to bile one situacije kada su mi oni gledali u leđa. Postolje u Suzuki je jedan od najvećih uspjeha u mojoj karijeri. Prva WTCC sezona je trebalo da mi posluži za učenje staza I sticanja iskustva i tako je i bilo. Ali i pored toga, ja sam uvijek davao sve od sebe. Međutim, druga sezona od početka nije krenula kako treba i to se vidjelo još i prije početka takmičenja. Promijenio sam tim i automobil i imao velika očekivanja, ali nisam dobio ono što mi je bilo obećano. Moja Honda se razlikovala od drugih, bila je starije evolucije. Tu je takođe bila i nebezbjedna pozicija moga sjedišta. Osjetio sam se veoma iznevjereno i sa svojim tim donio odluku da pod takvim uslovima izađem iz takmičenja.
- Od ove godine vozićete Seat Leon za mađarski B3 Racing team u TCR seriji. Kako ste se odlučili za TCR šampionat i B3 Racing Team? Sigurno da ste imali još ponuda?
Imao sam ponude raznih timova iz WTCC-a i TCR-a, kao i iz drugih trkačkih serija. Poslije višemjesečnog vaganja sa svojim timom, ali i na osnovu pregovora sa sponzorima odlučio sam da to bude ipak TCR i B3 racing tim. TCR čelnici su mi veoma poznati i sa njima sam u sjajnom odnosu s obzirom da sam još 2013. godine vozio pod njihovim rukovodstvom u ETCC šampionatu. TCR , kao svjetsko takmičenje privatnih vozača uz maksimalnu podršku fabrika, ipak je bolje takmičenje za mene, za razliku od WTCC-a gdje je veći fokus na fabričkim timovima. Vlasnik TCR-a Marčelo Loti prije 12 godina osnovao je WTCC šampionat i iz njega izašao 2014. godine, a 2015. godine pokrenuo novi i sasvim inovativni TCR. Ove godine šampionat ima 22 trke u 11 trkačkih vikenda. Takođe se voze dvije kvalifikacije i dvije trke. Za samo godinu dana TCR je ostvario sjajne rezultate, a u njemu su se oprobali: Rob Huff, Đani Morbideli,Pepe Oriola i mnogi drugi. Zanimljivo je da će se tri trkačka vikenda voziti uz F1, a Marčelo Loti I Berni Ekleston uveliko rade na tome da TCR postane najvažniji turing šampionat.
- Prva trka TCR šampionata je 3. April u Bahreinu. Kako se spremate za šampionat i za trku uopšteno? Ishrana, trening?
Prva trka je zapravo 2. Aprila, 3 je druga. Ishrana, kvalitetan san i sve što prati svakog sportistu su sastavni dio mog zivota. Treninzi u teretani su svakodnevni i vrlo intenzivni. Ove godine sam dosta vježbao vozeći karting i u Srbiji i po evropskim stazama. Tu je i simulator na kojem virtuelno prolazim staze iz TCR-a.
- Broj 62 će se naći na Vašem automobilu? Zašto baš taj broj?
Razlog promjene simboliše moj novi početak na svjetskoj automobilskoj sceni u inovativnoj TCR seriji. Brojem 62 sam započeo karijeru koja traje više od dvije decenije i sa njim osvojio i prvu titulu. Sa druge strane, za mene ova promjena ima i sentimentalne razloge. Moj pokojni otac je trke kamiona 1993. godine vozio sa brojem 62, a to je bio moj prvi susret sa automobilizmom. Sada, poslije 22 godine ponovo sam dobio priliku da nosim ovaj broj koji mi mnogo znači, a nadam se i donosi sreću.
- Za kraj razgovora, da li nam možete reći kakva su Vaša očekivanja i prognoze za ovogodišnji TCR šampionat?
Teško je pričati o očekivanjima. TCR će ove sezone voziti 22 vozača i skoro za svakoga mogu da kažem da može da bude pobjednik trke. Većina staza mi je nepoznata, novina je i to da gume, po pravilima TCR-a, nemaju grijače. To je stvar na koju takođe moram da se navikavam. Siguran sam da će ova sezona biti veliki izazov i da želim da budem najbolji.
- Zahvaljujemo se na odvojenom vremenu da odgovorite na naša pitanja. Želimo Vam sve najbolje i puno uspjeha u predstojećoj sezoni. Pratićemo TCR šampionat i navijati za Vas.
Nema na čemu. Sve najbolje i Vama i veliki pozdrav vašim čitaocima.
Fotografije preuzete sa oficijalnog sajta Dušana Borkovića
Dodaj komentar
