1.59Kpregleda
Prije 25 godina, DTM runda na Nirburgringu vožena je na znamenitoj i zastrašujućoj Nordšlajfe konfiguraciji. Bilo je to vrijeme kada su turing automobili ove serije bili zaista turing automobili, a ne siluetni prototipovi, i zato, s pravom, epoha koje se većina ljubitelja auto-sporta prvo sjeti kada se pomene DTM.
Slično onome što danas radi WTCC, njemački turing šampionat je tog ljeta 1992. vozio svoje dvije trke u sklopu pratećeg programa 24-časovne trke, s tim što mu je termin bio četvrtak, 18. jun. Pred 110.000 gledalaca, epsku borbu prikazala su dva legendarna vozača, Klaus Ludvig i Džoni Čekoto.
Četvrt vijeka kasnije, DTM organizator upriličio je njihov susret prije trkačkog vikenda savremenog DTM šampionata, ponovo ih je smjestio u ondašnje automobile i pustio na Sjevernu petlju.
Ludvig će uskoro napuniti 68 godina, a Čekoto ima 61. Obojica su preuzela svoje vrlo dobro održavane originalne trkačke sprave u kojima su i 1992. nastupili na “Zelenom paklu”. Njemac je vozio Mercedes 190E 2.5-16 Evolution 2, a Venecuelanac BMW M3 Sport Evolution. Veterane niko nije mogao da spriječi da neke djelove Nordšlajfea izvezu kao da su i danas takmičari.
“Mnogo sam se radovao susretu sa Džonijem”, kazao je ‘Kralj Ludvig’, svojevremeno prozvan ‘kraljem Nordšlajfea’. “Naravno, vrijeme naših bitaka pripada prošlosti. Možda akcijama lijepim kao što je ova možemo da doprinesemo popularnosti DTM-a za još koji procenat. Džonijev auto bio je zaista snažan. Međutim, mi smo se na stazi tih dana ponašali vrlo fer jedan prema drugom. Bilo je nekoliko nesporazuma i sudara, ali kad se danas osvrnem na njih, nije to bilo ništa krupno. Bilo je to sjajno doba i to iskustvo ne bih menjao ni za šta na svijetu.”
Kako je protekao okršaj legendi 1992? Na kvalifikacijama je pol-poziciju osvojio Čekoto, krugom od 8:44,33 i taj rezultat lijepo se uklopio u proslavu 20. godišnjice BMW Motorsporta. U prvoj trci, on i Ludvig su diktirali tempo, odvojili se od pratilaca i nekoliko puta su se smenjivali u vođstvu. Poslije jedne Ludvigove greške, izgledalo je da je bitka završena, ali je trkač iz Bona ulovio zavjetrinu svog glavnog suparnika na kilometarskom najdužem pravcu staze i kroz cilj prošao sa samo 18 stotinki prednosti. Ludvigu je to bila prva pobjeda u sezoni, a rastojanje između prvo i drugoplasiranog ostalo je upamćeno kao jedno od najmanjih u istoriji kategorije.
“Poslije svih ovih godina, ne mogu tačno da se sjetim detalja, ali znam da je borba bila fantastična i tijesna”, priča danas Čekoto, bivši motociklistički prvak svijeta u klasi 350cc, i nekadašnji F1 vozač. “Želio sam da osvojim svaku trku. Ja sam bio brži u krivinama, a Klaus na pravcima. Finiš je bio ekstremno tijesan, ali na kraju nisam imao šanse da ga zaustavim.”
Druga trka vikenda nije bila manje uzbudljiva. Ludvig je sletio s piste na Kastrol S krivini, pa su ga prestigli Čekoto i kolega iz Mercedesa Keke Rozberg. Njemac je ključne poteze izveo u poslednjem krugu: Venecuelanca je savladao prvog, potom i finskog konkurenta, ali je Čekoto ostao blizu i pokušao kontranapad na Detinger visu. Nije mu se dalo: vozeći u cik-cak kako bi zadržao BMW pilota za sobom, Ludvig je ostao na čelu, a razlika između prvog i drugog ovog puta je iznosila 37 stotih.
Ispostavilo se da je dvostruki trijumf na Nordšlajfeu naznaka mnogo većeg dijela. Klaus Ludvig je do kraja 1992. slavio još tri puta i ponio je DTM krunu, dok je Džoni Čekoto te sezone upisao ukupno dvije pobede i rangiran je kao četvrti u generalnom plasmanu.
serbiaring.com
Dodaj komentar
