1.27Kpregleda
Automobilski farovi na automobilu sastoje se od dijela za rasvjetu i dijela za signalizaciju, a smješteni su na prednji i zadnji dio automobila, a ponekad i sa strane i na krovu automobila. Svrha cijelog sistema automobilskih farova je rasvjeta saobraćajnica po kojij se vozilo kreće, nakon što nastupe mrak ili otežani uslovi na putu i kako bi se drugim učesnicima u saobraćaju dala informacija o tome gdje se vozilo nalazi, u kojem smjeru ide, koliko je veliko i o namjerama vozača s obzirom na to u kojem se smjeru želi kretati.
U današnje doba postoje na stotine vrsta farova za automobile, bilo da se radi o obliku ili performansama, ali takođe je i velik izbor kada se radi o nijansama svjetlosti. Ali, kada bismo nekoliko vozača pitali o istoriji farova i o tome kako su se oni razvijali i došli do točke savršenstva ili barem blizu tačke savršenstva na kojoj su danas, malo njih bi znalo odgovor iako nas od početaka svega dijeli nešto više od sto godina.
Naime, prvi automobili koristili su svjetla na gorivo prije nego su izumljena električna svjetla. Na primjer, Ford Model T koristio je karabit za prednje farove, a ulje za zadnje i tako je to bilo u prvim automobilima. Nešto kasnije, tačnije 1908. godine uvedeno je dinamo za prednja svjetla na automobilima i to je bio standardni dio na automobilima dvadesetih godina dvadesetog vijeka. Zadnji automobilski farovi i farovi za kočnice predstavljeni su 1915. godine, a prošlo je još dosta godina do izuma zatvorenih reflektorskih uložaka sa ugrađenim sijalicama, što je zapravo prava preteča farova za automobile kakve danas poznajemo. Tačnije, ovakvi su se reflektori počeli ugrađivati u automobile 1936. godine i od četrdesetih godina dvadesetog vijeka postali su standard za vozila. U isto vrijeme razvijeni su i automobilski farovi koji se pale i gase u isto vrijeme kada i sam automobil, a do 1945. godine farovi su postali integrisani dio vozila, dakle nisu štrčali prema napolje i posebno se isticali oblikom ili mjestom na kojem su ugrađeni.
Dakako, istorija rasvjete na automobilima nije na ovome stala već je velikim koracima išla prema naprijed. Sve ovo do sada spomenuto u istoriji svjetala za automobile događalo se preko velike bare, dakle u Sjedinjenim Američkim Državama, a to i ne čudi budući je prvi automobil izmišljen upravo tamo. No, 1960. godine u dobroj staroj Evropi izmišljena je halogena rasvjeta za vozila, a od 1991. godine počele su se proizvoditi HID lampe za automobile.
HID lampe su High – intensity discharge lamps ili lampe visokog pražnjenja. One se najčešće koriste na skupljim i luksuznijim automobilima, a glavna im je karakteristika intenzivno svjetlo i njegova plavičasto – bijela boja. Kada su se pojavile ove HID lampe bile su dostupne samo najimućnijim vlasnicima automobila, međutim danas su cijene sve prihvatljivije. Ovom tehnologijom nastaje kristalno čisto svjetlo koje je stvoreno električnim lukom između dvije elektrode, a njime se pali gas pod nazivom ksenon i on se nalazi unutar same sijalice.
HID farove za automobile mnogi će izabrati iz estetskih razloga koje nije potrebno pretjerano objašnjavati. Međutim, mnogi ih uzimaju i zbog sigurnosnih razloga, jer je prostor osvijetljen ovakvim svjetlima mnogo pregledniji, što znači i da se povećava sigurnost u saobraćaju. U današnje vreme HID sijalice smatraju se sigurnosnom opremom na automobilu, kao što su recimo air bag ili ABS. Primjera radi, HID svjetlo je oko tri puta jače od svjetlosti običnih, halogenih lampi na automobilima. Iskustvom je takođe dokazano da su HID automobilski farovi i trajniji od običnih, halogenih.
No, priča o rasvjeti na vozilima ovdje još ne staje jer sa ulaskom u novi, 21. vijek, u automobile se počinju ugrađivati LED svjetla. LED farovi za automobile zapravo su vrhunac u tehnologiji rasvjete i danas se ugrađuje u vozila tek izišla ispod čekića. Ovo je korak naprijed od HID sijalica i LED sijalice su još ekonomičnije i nude još bolju rasvjetu na putevima.
LED označava light – emitting diode ili diodu za emitovanje svjetlosti, za njihov optimalan rad nije potrebno ugrijavanje, već odmah rade punim kapacitetom, štede energiju, životni vijek im je duži, a sve ovo čini ih odličnim materijalom za ugradnju u moderne automobile.
Boja farova je niz decenija standardizovana prema konvenciji, tačnije prva je potpisana 1949. u Beču, nazvana je Bečka konvencija o putnom prometu, a kasnije je sve potvrđeno i 1968. Konvencijom o putnom prometu Ujedinjenih nacija. U globalu, uz neke male regionalne izmjene, svjetla koja svjetle iza na automobilu moraju biti crvena, svjetla sa strane i koja služe za signaliziranje smjera skretanja moraju biti žuta, svjetla koja su naprijed moraju biti bijela ili žuta i nije dopuštena nijedna druga boja osim na vozilima za hitne slučajeve.
pmlautomobili
Dodaj komentar
