Upravljanje svim točkovimaa, a ne samo onima na prednjoj osovini, jedna je od stvari koja je najprije debitovala u industriji cestovnih automobila, dok je neslavni pokušaj imala odmah potom u Formuli 1.
Upravljanjem svim četirima točkovima (4WS, four wheel steering) osiguravaju se bolja vozna svojstva i manji krug okretanja tako što se i zadnji točkovi u određenoj mjeri mogu zakretati poput prednjih. U odnosu na brzinu kretanja vozila, prednji točkovi se mogu zakretati u smjeru prednjih (kod većih brzina), ili u suprotnom smjeru (kod manjih brzina – smanjuje krug okretanja). Tehnologija se proslavila krajem 80-ih u japanskim vozilima, od kojih je najpoznatija Honda Prelude kao prvo putničko vozilo masovne proizvodnje s mehaničkim 4WS, da bi potom nestalo s radara sve do početka novog milenijuma, a pred kraj prošle decenije je popularizovan i kod nešto pristupačnijih automobila, ponajviše Renaultovih.
1993. je Benetton u svojim redovima imao Rossa Brawna, Roryja Byrnea i Pata Symondsa. Jednosjed s kojim su se Schumacher i Patrese takmičili te sezone zvao se B193. Međunarodna automobilistička federacija je u ljeto te godine konačno objavila da će od naredne sezone biti zabranjena sva vozačka pomagala i napredne tehnologije, poput aktivnog oslanjanja i kontrole proklizavanja. U listu zabrana su dodali i nešto što nijedna ekipa te sezone nije koristila – upravljanje svim točkovima.
Bez obzira na to što su znali da će ta tehnologija biti zabranjena, u Benettonu su ipak odlučili razviti svoju interpretaciju 4WS-a te je pokušati koristili na posljednjim trkama 1993.
“Jedan od mojih najdražih bolida bio je aktivni Benetton iz 1993. s mojim sistemom upravljanja na svim točkovima, s inženjerskog stajališta – ultimativni bolid”, prisjeća se Pat Symonds, u tim godinama voditelj za istraživanje i razvoj. “S 4WS smo krenuli u Reynardu te smo ga planirali uvesti 1994. Onda u junu ’93. FIA je objavila da će od ’94. svi bolidi morati biti pasivni. Nisam želio odbaciti sve to pa sam se s Rossom Brawnom složio da ćemo se s 4WS trkati na posljednje četiri trke 1993.: jedini bolid ikada koji će se takmičiti u Formuli 1 s upravljanjem na svim točkovima.”
Nakon VN Portugala u Estorilu gdje je pobijedio upravo Michael Schumacher u Benettonu, ekipa i njihovi vozači su ostali na stazi gdje su testirali B193C (B193A je korišten na prve dvije, a B193B na preostalim trkama sezone). Testna C-verzija se jedino razlikovala po tome što je u nju ugrađena hidraulički kontrolisana letva volana. Sistem je pomoću elektromagnetskih ventila mogao mijenjati ugao zakretanja zadnjih točkova do dva stepena u oba smjera. Kako bi sistem ostao siguran po okolinu u slučajevima bilo kakvih implikacija, hidraulika je bila osmišljena tako da se automatski postavlja u definisanu ‘fail safe’ poziciju u slučaju kvara, čime bi točkovee potpuno izravnala kao kod konvencionalne verzije. Osim toga, 4WS se mogao uključiti i isključiti po želji vozača.
Nakon prvih testova, reakcije Michaela Schumachera i Riccarda Patresea nisu bile baš pozitivne. Smatrali su da upravljanje sa sva četiritočka baš i ne pridonosi boljem vremenu po krugu. Dapače, Patrese je bio čak zabrinut jer mu se nije svidjelo ponašanje bolida koje je bilo dosta neobično. Brojke su na kraju i potvrdile reakcije Benettonovih vozača, budući da je dobitak (ako bi ga bilo) bio praktički zanemariv.
“Čini se dosta dobro, ali zapravo ne mijenja puno stvari. Koristim iste putanje i nema puno pomicanja zadnjeg kraja. Malkice olakšava, ali trenutno sistem ne funkcioniše baš dobro u sporim zavojima pa ga možda nećemo koristiti u Adelaideu”, rekao je Schumacher.
Symonds u nastavku potvrđuje da Patrese nikako nije bio fan 4WS-a, dok je Schumacher ipak vidio nešto u tome da je korištenje kojim slučajem bilo dopušteno u sljedećoj sezoni.
“Riccardo Patrese je mrzio taj sistem; volio je voziti jedino one bolide koji su bili potpuno pasivni i neutralni. Međutim, Michael je osjećao da je to nešto na čemu možemo sagraditi prednost te mu se odmah svidjelo. Bilo je tako sofisticirano, sistem je uvijek znao gdje se nalazi na stazi. Kada ste se približavali krivini, zadnji točkovi bi se zakrenuli prema spolja kako bi vam pomogli u ulasku u krivinuj, a u krivini bi sam identifikovao da li bolid “pati” od preupravljanja ili podupravljanja te bi pomogao kako bi to ispravio. Mi smo to programirali od staze do staze, a vozač nije morao raditi ništa, iako je imao nekoliko prekidača koje je mogao koristiti za prilagođavanje sistema. Međutim, od 1994. su svi bolidi bili pasivni pa smo tako ostali uskraćeni za još jednu tehnologiju”, dodao je Symonds.
Tako je i bilo. Prva sljedeća trka nakon testa u Estorilu bila je ona u Suzuki – predzadnja trka sezone. Schumacher je nastupao s 4WS sistemom na jutarnjim treninzima, a nakon toga ga je ekipa isključila te ga nisu koristili ni na posljednjoj trci sezone u Australiji.
automobili.hr